subota, 4. listopada 2008.

Rijeka i željeznice

Dana 05.10. se obilježava dan Hrvatskih Željeznica. Svake godine se održi prigodni domjenak u nekom od gradova diljem lijepe naše. Tako se sjećam da su za 16. godišnjicu HŽ-a slavili u Slavonskom Brodu jer je ujedno i svečano otvorena praonica vagona u tom gradu pa je to bio razlog više zašto tamo održavati slavlje. Ove godine je obilježavanje dana HŽ-a palo na grad Rijeku.


Ulazak u Rijeku

utorak, 16. rujna 2008.

A triba i pojist štogod

Naputovao se ja ovog ljeta. Napisao i koji post o putovanju. Neki i nisam napisao, jer je bilo puno toga. Al kad se toliko putuje, ostaneš gladan.
Restorani skupi, pizzerie i ostali uslužni objekti također skupi ... a valja napraviti nešto kod kuće.
Imao sreću pa mi majka pomogla da napravim moj ulitmate koolinarski spešl do sada ... buredžike.

Buredžici, zapravo burek zapečen sa kiselim mlijekom, nije problem napraviti ako znate praviti jufku, burek, pitu ili tome slično. Al ja nisam ništa radio od toga al eto pomogla mi majka da to napravim po prvi puta.

Fala majci puno što je sa mnom to radila pa je isprva uspjelo kako treba.


Zamjesili mi jufku (ja mješao sve to :sretan:) i podijelili ...

ponedjeljak, 1. rujna 2008.

Godišnji odmor - Split

Eto zadnji dan godišnjeg je završio tamo gdje je i počeo - trajektna luka Split. Imao sam vremena između katamarana i vlaka za ZG pa sam odlučio upoznati i taj grad, Spalato.

U svojih 25 godina nisam imao prilike vidjeti Split. Najbliže ST sam bio za 1. zmaj kad sam bio u Trogiru. Ovo je bio prvi put da sam u Splitu. Što je još bolje, 10 dana poslije sam opet došao u Split, ovaj put na Maidene. Ne dođem 25 godina vidjeti taj grad i onda ga dva put dođem vidjeti u 10 dana :naughty:
Obilazak je počeo sa sjeverne strane Dioklecijane, iz parka u kojem je kip Grgura Ninskog.


srijeda, 20. kolovoza 2008.

Godišnji odmor - Korčula

S Lastova smo se uputili na Korčulu, kao što sam već naveo u ranijem postu sa 6 sati zakašnjena jer nam je pobjegao prijepodnevni trajekt. Glavni nedostatak (a možda i nije) je što nedjeljom poslijepodne od Vele Luke, gdje dolazi trajekt, pa prema Blatu i Korčuli ne vozi gradski autobus. Cijena - sitnica. 50kn po osobi za 50km putovanja. Taksist (valjda se zove Duje) nam je svesrdno htio pomoći za samo 400kn na nas četvero + prtljaga. Novci su se osjećali sigurno u našim novčanicima pa smo odlučili naći neki drugi prijevoz. Krenuli smo putem Korčule pješke (nemaš gdje fulat, samo ravno sljedećih 50km) i pokušavali stopati. Kad smo uzeli odmor nakon 15min hoda :sretan: pored Keruma, jedna od cura je uspjela zaustaviti mog Slavonca, koji je bio s kombijem. Nudio je prijevoz za 150kn u zadnjem dijelu kombija, ali ako bi smo ga htjeli sačekati do ponoći (sad je oko 20 sati u priči) onda će nas odvesti za 100kn jer on radi dolje u Veloj Luci do ponoći. Stari moj, nema problema. Vidjet ćemo malo Vele Luke, pokušati naći tetu J. Zlo (za neupućene Jasna Zlokić) ili se intimno družiti sa Meri Cetinić. Zadnje dvoje nije pošlo za rukom al smo vidjeli Vele Luke.


četvrtak, 31. srpnja 2008.

Godišnji odmor - Lastovo

Ovo je prva godina kada nisam znao gdje, kada i kako ću ići na more. Na jednom spontanom druženju sam dobio poziv na Lastovo, uz informacije kako i zašto tamo. U Lastovu se svake godine, već 9 godina zaredom održava priredba "Lastovo - otok glazbe", posjetitelji vole reći Hrvatski Woodstock. Ne boravi se u apartmanima ili hotelima, već u šatoru i vreći za spavanje. Kako nikad nisam proveo tako ljetovanje odlučio sam se da je i tome došao red.

Do Lastova se dolazi trajektom koji kreće iz Splita i vozi oko 5 sati (možete i avionom ako znate iskakati sa padobranom :sretan:). Jedino otočko pristanište za trajekte je mjesto Ubli. Od Ublija vozi lokalni autobus nekih 10km do samog mjesta Lastovo, gdje se i održava priredba. Po dolasku do Lastova, nastavili smo put nekih 20ak minuta pješice do maslinika u kojem su smješteni šatori, u uvali Sv. Mihovil. Pri smještanju i kratkom kupanju, valjalo se uputiti natrag u Lastovo, gdje se održava priredba.
Sama priredba je počela dan ranije, ali tako nekako je ispao dogovor da dođemo dan kasnije. Priredba se inače održava na ljetnoj Bašti, tik do lastovske osnovne škole i crkve Sv. Damjana i Kuzme.
Prvu večer našeg dolaska, naznačena kao etno dan, svirao je slovenački band Kontrabant. Sami prozvani KUD Kontrabant, sviraju etno-rock, koji mi se, moram priznati, jako svidio. Sljedeći dan (rock dan), uz upoznavanje samog mjesta, cjelodnevnog kupanja i sunčanja, na red su došli bendovi Stampedo i Skarbone. Zadnji dan, kao šećer na kraju, svirali su Mazguni i Hladno Pivo.

subota, 28. lipnja 2008.

Ljubljana

Jučer sam imao priliku vidjeti prvi put Ljubljanu. Drug Schokac je tražio nekoga da gluvari s njim dok mu cimerice manično pljačkaju H&M. Prolazio sam po Ljubljanskom ringu ali nisam nikad bio u samoj Ljubljani pa je to bio jedan razlog više zašto ići. Dok su cure koje su bile s nama išle u šoping, mene je više zanimala sama Ljubljana. Iako mali grad, ima se dosta toga za vidjeti.

Parkirali smo manje više u strogom centru i krenuli prema središtu Ljubljane. To je jedan veliki trg smješten uz rijeku Ljubljanicu[1] (odakle joj ime samo :rofl:). Na trgu se nalazi Franjevačka crkva i samostan[2], spomenik Francu Prešerenu[3] (poznati Slovenski književnik poznat po sonetnom vijencu napisanom Juliji Primicovoj). Uz sam trg je odljev Ljubljanskog središta[4] koje privlači puno turista i okupljalište je Slovencima, baš kao što je Zagrebu sat na Jelačić trgu.
Nastavili smo obilazak uz rijeku i prešli Slovensku cestu.

nedjelja, 8. lipnja 2008.

utorak, 3. lipnja 2008.

Il' me ženi il' tamburu kupi

Zadnju subotu u mjesecu maju (po naški svibnju) sam prisustvovao vjenačnju dvoje ljudi koje znam duže vremena, a s nama dijele adresu blog.hr. To su Kaacha i Mr. Bob Fly.



Sama ceremonija prije vjenčanja, tokom vjenčanja i završi čin slavlja u sali su bili više nego odlični. Bili su "baš odlični", kako bi mi to rekli :sretan:. Drugari mladoženje su dobili po neki zadatak tokom vjenčanja. Drug Čupavi Metalac je zajedno sa Jimbom služio za zastrašivanje protivnika, izlijevanje rakije u grlo, te čuvanje mlade (ne nužno tim redom). Drug Mali Poljak je svoju funkciju pronašao u mlataranju barjakom po zraku, ljudima i upravo vjenčanima. Moj najbolji drug-čovek-katolik je dobio najteži zadatak pa je bio Kum. Ja sam bio onaj neslužbeni fotograf koji je morao slikati ovako nekakve zajebancije i neformalne stvari koje profesionalni i plaćeni fotograf ne slika.
Ja sam se primio tog posla pa sam letao po svim mjestima i vidio i čuo sitnice koje su možda bile tada nespretne, smiješne, možda malo neumjesne, ali su samo doprinjeli cijeloj večeri da ostane u sjećanju još dugo, dugo vremena.

četvrtak, 29. svibnja 2008.

Slavonac na moru

Zapravo ... more je došlo slavoncu ... za Tjelovo :-)

Hobotnica i krumpir ... svima u slast :njami:





nedjelja, 11. svibnja 2008.

Putopisni 1. maj - dan četvrti

Pjesma za ugođaj: Zabranjeno pušenje - Na straži pored Prizrena

Nedjelja je, rano prijepodne. Na autobusnom kolodvoru u Zadru se dogovara gdje ćemo ići na kupanje - Borik ili Punta Bajlo. Punta Bajlo je bio odabir. Nakon kupanja krećemo kući autocestom. HAK-ova služba informiranja javlja da je kolona pred Sv. Rokom 11 km. Silazimo sa autoceste i nastavljamo put starom cestom pokraj Obrovca pa ćemo na Udbini izaći na autocestu. Ali sad javljaju da je kolona pred Malom Kapelom 3 km i povećava se. Odlučujemo nastaviti starom cestom do Karlovca. Od Plitvičih jezera prema Karlovcu svako malo zastoji i gužve. Iznervirani skrećemo prema Gvozdu pa na Lasinju i preko Remetinca ulazimo u Zagreb. Zadnje pivo i pokoju pitu prije rastanka jedemo u piteriji Tomislav na Selskoj.


Hlaaaaaaaaaaaaaadno

subota, 10. svibnja 2008.

Putopisni 1. maj - dan treći

Treći dan smo se zaletili do Trogira. Usput smo stali u Skradin i posjetili Nacionalni Park Krka. Ulaznica košta 65 kn ali se isplati definitivno.
U Trogiru smo htjeli nešto i pojesti ali je sve bilo skupo. No riješili smo taj problem, vidjet će te na slikama :sretan:


Pogled na vijadukt autoceste, iznad Skradina

srijeda, 7. svibnja 2008.

Putopisni 1. maj - dan drugi

Drugi dan produženog vikenda smo obišli stari grad, vidjeli Pozdrav suncu po danu kako izgleda i nakon odmora odlučili provozati do Vranskog jezera. Odlučili smo se prići jezeru sa druge strane, iz unutrašnjosti, i doći do vidikovca s kojeg puca pogled na Pirovac, Vodice i otok Murter. Po lijepom danu se čak vidi i otok Vis sa vidikovca, ali se ovaj put nije vidio. Na kraju smo pojeli i popili u Pakoštanama.

Cijeli ovaj kraj je kao ostao u ratu. Na svim stranama jumbo plakati Gotovine, zastave su sa ustaškom šahovnicom, znakova "U" i "NDH" na svakom koraku, pretežito srpska sela uništena


Vječne iskopine kraj trga 5 bunara

utorak, 6. svibnja 2008.

Putopisni 1. maj - dan prvi

Ovaj prvi maj mi nije protekao kao ostali. Nije bilo kupovanja cuge, mesa, pacanja mesa i slično. Nije bilo roštiljanja, jedenja, pijenja. Nije bilo ništa tome slično. Ove godine sam prvi maj proveo u autu, na putu Zagreb - Plitvička jezera - Zadar.
Malo autocestom do Karlovca, pa zatim na staru cestu preko Plitvičkih jezera i onda kod Udbina ponovo na autocestu do izlaza Zadar 2 odakle je napravljena brza cesta do Zadra, popularno zvana Kalmetina.

Evo neke od slika sa 1. maja


Jezero Kozjak, sa brodicama koje prevoze turiste s jednu stranu na drugu

srijeda, 23. travnja 2008.

Noći besane

Ne znam jel ima taj prepjev al kad god čujem pjesmu Besame Mucho, meni u glavi riječi besane noći.

Al nije baš bilo u gluho doba po noći, nego oko 22 sata, pa da podijelim i to čudo.


Vozilo koje "bi trebalo" prevoziti unesrećene se i samo unesrećilo.

utorak, 22. travnja 2008.

Istočni Zagreb sa Remize


Slika za uvod posta. Panoramski snimak od Trešnjevačke "cigle" do početka Remize


Tri nova trajvana i Galf. Na srednjem trajvanu piše "Kvar", na displeyu :-)

nedjelja, 6. travnja 2008.

NATO - OTAN



Kako je ovih dana Republika Hrvatska dobila pozivnicu za ulazak u NATO, te kako je Američki predsjednik George Bush bio u Hrvatskoj da nam donese sretnu vijest, počeo je kružiti antiNATO mail u kojem se navodi sve i svašta, kako je narod naivan i zato narod ne treba odlučivati o ulasku u NATO ili ne, kako ćemo samo izgubiti a ne dobiti ulaskom u NATO i hrpa takvih besmislica. Pa bih ja pokušao malo proanalizirati taj mail.

Hrvatska se sprema za ulazak u NATO. Intenzivno nam se servira preko medija kako je to nužno, i kako su samo primitivci protiv. Uobičajeni argumenti su kako će nas NATO braniti od nemirnog Balkana i Srbije, kako će nas manje koštati vojska jer će sada biti mala i profesionalna, a kako se za NATO baze ne moramo brinuti, jer da 'neće biti NATO baza u Hrvatskoj'. U isto vrijeme se sve koji bi se usudili iznijeti suprotne argumente ušutkava i marginalizira. Rezultat je to instrukcija koje je kod predsjednika Mesića i premijera Sanadera pohađao Vanja Sutlić (glavni urednik HRT-a) i još neki čelnici iz medija o potrebi da NATO uljepša i ušminka pred ocima hrvatske javnosti. A još prije toga, za svaki slučaj, pripremio se teren ustavnom izmjenom po kojoj nam ne treba referendum. Jer narod je naivan, i ne smije odlučivati sam o svojoj sudbini. Bolje je kad to čine korumpirani političari.

utorak, 1. travnja 2008.

Prođoh Bosnom kroz gradove

Kao što kaže pjesma čije ime krasi naziv ovog posta, tako se i dogodilo.

Dan je prolazio polako, ali je prolazio. Bilo je 27.02.2008., 20.50 kada je kretao vlak za Sarajevo. Vlak u kojem smo bili moj frend Nikola i ja. Promatrao sam (koliko sam mogao jer je bila noć) kraj kroz kojeg je prolazio sve do granice sa Bosnom i Hercegovinom, odnosno sa entitetom Republika Srpska. Tada me je uhvatio san i vlak je bez mojeg promatranja nastavio voziti dalje do Sarajeva.
6.20 ujutro, 28.02.2008. Vlak dolazi na Sarayski kolodvor, gdje nas dočekuje naš svesrdni domaćin Jimbo, koji nas je odveo u njegov stan. I tu prestaje idiličan ton. Slijedilo je 8 dana upoznavanja grada, Bosne, čevabdžinica i Sarayskog piva.


1. dan
Po dolasku u Jimbov stan krenuli su planovi gdje i kako. Preko Marindvora, dijela gdje je poznati Holliday Inn i zgrada Saveznog Izvršnog Vijeća koju vjerujem svi pamte po panoramama Saraya prije rata, dođosmo do Baščaršije. Najpoznatiji dio Sarayu za koji vjerojatno znaju svi, iako nisu bili u Sarayu, je Baščaršija. Gladni i željni Bosanskih pripravaka, okusili smo burek. NE burek sa mesom i NE burek sa sirom. Nego jedan jedini burek. Mužjaka među pitama.

Kad pogledate kakvih ima pita, dakle, burek odnosno pita sa mesom, zeljanica, sirnica, krompiruša ... jedino je burek muškog roda.

srijeda, 26. ožujka 2008.

Milicija trenira strogoću

Pjesma za ugođaj: Bajaga - Tišina

Vraćajući se sa derneka iz Orašja u ponedjeljak, dakle drugi dan Uskrsa, krenuli smo preko Bosanskog Šamca jer je na GP Županja bila velika gužva za ući u Hrvatsku. I sad do Šamca prolazite nekakva blesava sela koja se nalaze u distriktu Brčko i selo prije Šamca počinje Republika Srpska. Da se skužiti po tome što su natpisi mjesta na ćirilici.

I tako mi odgonetavamo naziv mjesta i skužimo da se zove - Tišina.

I zajebavamo se mi da sad ne smijemo pričati i tako to, izlazimo iz mjesta i meni u glavi nešto pukne da bi se mi mogli slikati kraj table mjesta koje se zove Tišina. Pitam ja druga Jimbu i Iszstvna Galicijana jesu za to i prije nego su mi rekli ja sam već okrenuo auto.

Parkiramo i počnemo namještati fotoaparate na neke timere, noćne modove (bilo je već 0:30) i ostale fine modulacije koje digitalni fotoaparati dopuštaju. Opale fotoaparati, sve lijepo, divno, standard, ali pošto je noć nisu baš slike uspjele. I sad mi ponovno nešto mrdamo po fotoaparatima kao iskusni znalci čačkanja i zajebavanja, poput majstora u "A je to" crtiću, upalim i dugačka svjetla kao da se bolje vidi kad iz suprotnog smjera dolazi policija. Policija Republike Srpske. Stane s druge strane ceste i izađe policajac, vozač, koji je dobio kodno ime Stevo-srbin, u daljnjem tekstu samo Stevo.

četvrtak, 14. veljače 2008.

Valentinovo



Sretno i puno, al fakat puno, svega što ide uz njega ... čokolade, ruža, xxx-a, prstenja ... ma znate :))

utorak, 12. veljače 2008.

Kad će taj petak?



Danas sam napokon imao prvi ispit na ovim rokovima (to su zimski rokovi, zar ne?). Pripremao sam se za ispit 3 dana, a ako uzmem efektivno "radno vrijeme", onda je to bilo svega 8 sati negdje. Već sam izlazio na ovaj ispit pa sam eto već znao kakvi dolaze zadaci, a i frendovi koji su prošli su mi dali dodatne materijale i rekli na što trebam paziti.

I nakon tolikog "silnog" učenja mi se nakon dosta vremena pojavila ona trema koju dobiješ tek kad nešto (ili nešto više) znaš za ispit pa si počneš brijati "a što ako smisle neki turboüberhardcoreprejebeni rok pa ne prođem, što ako me mozak počne boliti pa se neću sjetiti ničega, što ako Hara Mata Hari bude svirao na otvorenom prostoru kraj fakulteta pa se neću skoncentrirati", i slične baljezgarije koje mogu samo studentu pasti na pamet.

nedjelja, 3. veljače 2008.

Metapost

Glazba za ugođaj: definitivno arapska :)

E sad zašto metapost? Metanešto bi bilo to nešto o tom nečem. Kao metabaza, metaznanje ... da sad dalje ne serendam, metapost je zapravo post (ili više kao poduži komentar) i nekakve primisli o Jimbovom postu. A možda i o više njih. Prosudite sami.

U Jimbovom postu "Čaj ...? Da nije jaja?" piše on o trgovini na Bašćaršiji, Sarajevo po imenu Badem. Nisam bio u Sarajevu, pa od prije rata, tako da nemam pojma gdje je to, ali bila mi tetka i donijela mi onomad currya iz Sarajeva. Zapakiran u nekoj papirnatoj vrećici, pisalo je Badem (iako se tog ne sjećam) i ulica: Abadžiluk 12 ili 13 (kadgod ja kažem 12 tetka kaže 13 i obrnuto). Ima valjda 3 godine kako je to bilo i od tada znam u Sarajevu samo za Abadžiluk. Znam i ostale one povijesne spomenike i te gluposti ali sam govorio kad idem u Sarajevo idem najprije na Bašćaršiju u tu trgovinu.
I šta sam htjeo napisati. Piše sad Jimbo te priče, ne znam jel prije bio upoznat sa Bademom, ali se sjećam da smo nakon Nove godine, u SB ako se ne varam, pričali nešto o tim začinima i kojekakvim stvarima gdje toga ima za kupiti u Sarajevu ... i pričali smo zapravo o istoj trgovini. On je znao da je na Bašćaršiji i da se zove Badem, a ja sam znao da je na Bašćaršiji i u ulici Abadžiluk. I sa par SMS-ova došli smo do zaključka da pričamo o istoj trgovini. :wave:

četvrtak, 24. siječnja 2008.

Autocestom do novih odredišta, part 1



Poveden digresijom u postu "Na kavu u Europu" o korištenju autocesta, danas sam razmišljao koje sve autoceste i gdje sam prošao. Gledano na to da sam bio samo u Europi, gdje ima jako puno i malo više autocesta, taj dio je jako zanemariv ali opet ... upisane su u kilometražu koju sam prošao. A bio sam i u Tunisu, a gledano količinu autocesta u Africi, dosta sam ih prošao :).

Retrospektivno gledano, autoceste u našoj državi (zapravo i u bivšoj državi, dakle, Jugoslaviji) sam prešao u nekoliko različitih faza izgrađenosti. Od samo određenih dijelova izgrađenih pa do potpuno izgrađenih. Al sad nešto razmišljam, i češke autoceste (dálnice) sam prošao u različitim fazama izgrađenosti.

ponedjeljak, 21. siječnja 2008.

Dagnje sa špagetima

Kažu da ljubav prolazi kroz želudac. Istina je. Nakon današnjeg jela sam se zaljubio u sebe (po tko zna koji put doduše).

Danas sam opet imao volje za nešto kuhati jer mi se nije dalo ići nigdje jesti pa sam prekopao zamrzivač i našao vrećicu dagnji, očišćenih. Mmmmmm.... jest ću dagnje danas.

Otišao sam u trgovinu kupiti crvenog luka, špagete i pasiranu rajčicu (otprilike sve osim dagnji) i predao se poslu.

nedjelja, 13. siječnja 2008.

Na kavu u Europu

Evo drage moje čitateljice, čitatelji i ostali, nakon dugo vremena opet sam u mogućnosti pisati blogove (neću pisati razloge zašto nisam mogao :)).

Slavonski Brod, negdje oko 1 sat u noći, subota 05.01.08. Roditelji odlaze na skijanje, daju mi auto da odem u Zg s njim, i zadnje napomene da kad dođem u Zg ostavim auto na parkiralištu i da ga ne koristim. No već je bilo kasno. Po glavi su odzvanjale razne ideje gdje i kako s autom u i oko Zg. Čim dođem u Zg se moram pohvaliti da imam auto. Tako je i bilo. Drug Nikola je predložio da bi mogli jedan dan otići u Sloveniju na kavu. Vrijeme je prolazilo i odluka je pala da se ide u subotu (12.01.2008.), Čatež ob Savi.

Krenuli smo oko 11 sati i ovo je ukratko opis puta kojim smo prošli.

Etapa 1: Ukrajinska, Zagreb - GP Harmica-Rigonce