četvrtak, 5. studenoga 2009.

The good old hockey game, is the best game you can name



Ako imalo pratite sport na način da pogledate sport na kraju dnevnika ili zavirite na online novine i na glavnoj stranici vidite sažetak članaka, vjerojatno ste naletjeli na sve češće spominjanje KHL Medvešćak i hokeja na ledu u Hrvata. Čemu to i kako to?

Za potpuni odgovor na to pitanje bi se malo vratio unatrag, jedno 20-30 godina. Hokej kao sport je bio jak u tadašnjoj Jugoslaviji. Jugoslavija, iako nesvrstana, držala se većinom istoka te je i hokej pokupio istočni odnosno ruski način igre. Budući je tad Europa bila jako podijeljena na istok i zapad, zapad se jako mučio u hokeju na ledu sa istočnim načinom igre. Iako Jugoslavija nije nikad dogurala do finala Kupa Europe hokeja na ledu, jako često je dolazila do pred finale. U C-skupini SP hokeja na ledu, Jugoslavija je pobijedila dva puta, između Austrije, Švicarske, Italije, Norveške, Danske … danas nam je nacionalna hokejaška momčad u diviziji 1 gdje je zadnjih 3 godine. Iznad divizije 1 je samo elitna divizija u kojoj će te uvijek naći Rusiju, Kanadu, SAD, Češku, od nedavno i Austriju.

ponedjeljak, 31. kolovoza 2009.

Utvrda Dubovac

Kad bi tražio korijene ovog posta, onda bi se trebao vratiti jedno 4-5 godina u rikvertz. Putujući autocestom prema Rijeci, negdje iza Karlovca, netko je u autu povikao vidi dvorac na brdu. I vidi vraga, stvarno je bio. Kad se prođe tunel Sv. Marko (mali tunel) na nekoliko sekundi se vidi neki dvorac, pa malo brda, pa ga se opet vidi i onda ga se više ne vidi (najednostavnije opisano :sretan:). I onda me počeo interesirati taj dvorac, ali nigdje ni riječi o njemu. A i nisam se nešto previše trudio ga naći.

Onda sam prošle godine, lutajući po blogosferi, naišao na post baš o tom dvorcu, koji također objašnjava ovo o sekundama, brdima i tunelima, baš kao i ja. Tako sam počeo vrbovati frendove da ajmo tamo, da guzica vidi puta i tako, nabavio topo-kartu kako doći do tamo i usput u traženju po širokom Internetu, naiđem i na dvorac na sjeverozapadnom dijelu Karlovca.
Pa eto kako sam već bio u tom Karlovcu, red je bio vidjeti i taj dvorac, utvrđeni grad - Dubovac.
Dubovac je od kaštela u 15. stoljeću, postao pravi dvorac. Tu su stolovali razni plemići - Sudari, Zrinski, Frankopani, Šubići, ... Danas je dvorac obnovljen, ali nekako mi se čini da nema nikakvog marketinga i/ili promocije tog dvorca, tako da jako malo ljudi zna za njega. U njemu je smješten kafić za koji dečko koji tamo radi kaže da će se zatvoriti skoro jer nema prometa. Iako su cijene pića jeftinija nego što je to u gradu, zasigurno (što me pomalo čudi), rijetko tko dolazi tamo. I tako umjesto da grad ili županija vrati novac koji je utukla u obnovu tako što će tamo organizirati ovdje-napisati-bilo-što, uzima sitni novac od vlasnika kafića, koji opet propada zato što nije razvikan.
Ali nije samo taj dvorac prepušten samo onima koji znaju za njega. Koliko vas zna za dvorac u Novigradu na Dobri (to je onaj iz početka posta), ili stari grad u Ozlju. 1,2 ... evo tri ruke vidim dignute :sretan:. A svi su u Karlovačkoj županiji. Pa što županija ne napravi nešto da zarađuje na tom povijesnom i kulturnom blagu. Mislim da svi znamo zašto, al' nećemo sad o politici. Prelijep je dan za to.


četvrtak, 27. kolovoza 2009.

Na križanju svijetova

Da vas odmah podijelim u dvije grupe:
1. Kopnena Hrvatska ili Austro-Ugarska
2. Primorska i Gorska Hrvatska ili Italija

Prva grupa je sigurno (ma gotovo sto posto) jednom išla na more prema Istri, Rijeci, Splitu, Dubrovniku ili nekom od mjesta između na "najboljem moru na svijetu", prošli ste kroz grad .....

Druga grupa je sigurno jednom u životu išla posjetiti prijatelje u Austro-Ugarskoj ili bar vidjeti glavni grad i kipa bana Jelačića koji je pokazao Mađarima šta znači petljati se s nama. Doduše sad on i njegov konj im pokazuju guzicu (što se isto može protumačiti kao 'eto vam ga na') ali u originalu je pokazivao mačem prema Mađar selu pa su se gospari iz glavnog grada pobunili da moraju gledati konjsku guzicu.

Pobježe mi tema.

Daaaaaaa, vi Italijani ste isto morali proći kroz grad ......

Ma bravo, divni ste mi. O Karlovcu je riječ. Gradu na četiri rijeke - Dobra, Kupa, Korana, Mrežnica (a samo Kupa i Korana protiču kroz krad). To je jedan turistički mit osmišljen kako bi se uzimala lova od strankinja i njihovih muževa koji sve to plaćaju. Isto kao da je Marco Polo rođen na Korčuli, da se britanska Kraljevska garda nikad ne smije ili da su Gurke najbolji vojnici (a svi znamo da su to Jedii pod utjecaj fine slavonske šljiiiiive).

Zatim šta dalje znate o ovom gradu. Pa da su tu išle one stare ceste Karolina, Jozefina, Lujzijana(, Klementina, Anđelina, Marijana), Dalmatina, onda ova najnovija od ministra, kodnog imena Vukelina.

nedjelja, 23. kolovoza 2009.

Muzej Domovinskog rata



Ne tako daleko od Zagreba, kojih 50ak km, smješten je Muzej Domovinskog rata.
Kad dolazite iz smjera Zagreb autocestom, siđete na čvoru Karlovac i pratite putokaze Split, Plitvička jezera. Kada završi četverotračna prometnica kroz Karlovac i 'spustite' se na dvotračnu D1, prijeđete most na Mrežnici, zatim na Korani i odmah nakon koranskog mosta imate s desne strane skretanje na zemljano parkiralište tog muzeja.

srijeda, 12. kolovoza 2009.

Zagreb - Maksimir

Joj, ljeto. Opet došlo. Opet će i proći. Vrućina, znoj, puno tekućine, povampireni hormoni za morem i strankinjama koje se praskaju pravo tamo negdje u Zaostrogu kampu i/ili vječna želja da samo sa kopljem i umijećem plivanja uloviš ribu u moru kao što je onomad to napravio Robinson Crusoe ili Richard u Plavoj laguni, kao pravi muškarac.

Al eto, ja nisam otišao na more ove godine. Nije da je sad kraj ljeta, ali kako recesija vlada svuda, tako se recesija uvukla i u moj novčanik. Puno novaca je potrošeno kad sam glumio zapadnog europejca tamo negdje po Beču pa sad novaca ima na kapaljke. Ali opet ne dovoljno za otići malo do mora. Da ne hladim jaja po cijele dane u svom stanu, popularno zvanom hotel Hilton - Zagreb, odlučio sam malo obići Zagreb, al' baš onako turistički. Živim tu pa već ohohoho dugo, ali nikad nisam gledao na Zagreb kao grad koji se treba obići u nekoj turističkoj turi i upoznati sa povijesti i kulturom dotičnoga grada. Pa i Slavonski Brod, odakle sam, nisam nikad gledao tako.
Ali eto, kad svi u ovo doba pišu po Facebooku, Twitteru, MSN-u, Gtalku, FBI-u, ABC-u, &#Q"#$-u statuse kako im je dobro na moru ili kako jedva čekaju sutra da idu tamo negdje gdje se može plivati u slanome (stavite se soli u kadu graaaaaaaaaaaa), ja se odlučio malo pronjuškati po belom Zabreg gradu i vidjeti šta on nudi.

Otišao sam malo do park-šume Maksimir. Kao spojit ugodno i neugodno sa korisnim, nacijepat drva sad za zimu koja dolazi (kažu bit će ledena) i/ili uzet koju patku pa ju stavit na fino pečenje (mmmmmmmmmmmmmmm :D). Malo šume i jezera, pačića i ptičica, malo spomenika, malo U2 iz daljine koji prkosi sa glasnom glazbom samo zato što ja nemam kartu i ostale stvari koje idu pod ostalo :sretan:. Ma dosta uvoda, ajmo na ono pravo ;-)

srijeda, 15. srpnja 2009.

Beč, noch ein mal

Napokon sam skupio sve slike iz Beča koje smo poslikali. Bile su razasute na 5 fotoaparata u 3 države. Ali sad su sve tu :sretan:.

Ovaj post neću pisati u standardnom putopisnom stilu jer ima jaaaaako, ali baš jaaaako puno slika, nego ću postaviti Google mapu sa mjestima gdje smo bili, šta smo slikali pa ću tako opisivati. Osim puno slika, sam Beč je tako dobro povezan i lako je doći bilo gdje, tako da je lakše izgubiti se u vlastitom džepu nego tamo. A i sam grad je tako prelijep da bi bilo bezveze napisati jako dugački post o njem u kojem bi se izgubili zanimljivi detalji.

Oprez!!! Jako puno slika.. Uz svaki objekt sam stavio po jednu ili dvije slike dok sam ostale slike vrijedne spomena s tih lokacija stavio na zasebnu stranicu ->.

Za 10€, koliko košta 48-satna karta za WinerLinien (njihov pandan ZET-u ili GPP-u) možete se voziti do mile volje u metrou, busu, tramvaju i prigradskom vlaku (izuzetak je jedino vlak prema aerodromu). Frendovi s kojima sam došao u Beč su predlagali da odemo na hop-on hop-off tour po Beču koji košta 13-16-20€ (1-2 sata ili cijeli dan), ali sam imao kartu Beča i znao sam gdje su većina (ako ne i sva) mjesta sa te ture pa smo se odlučili na standardno lutanje po gradu u potrazi za kulturnim znamenitostima, pa smo vidjeli i pregršt ostalih zanimljivosti. A ona mjesta koja nismo obišli, ostaju nam da ih obiđemo idući puta :sretan:

srijeda, 3. lipnja 2009.

Bratislava

Dok smo dogovarali putovanje u Beč, palo nam je na pamet da se zaletimo jedan dan u Bratislavu. Kako nemam još sve slike iz Beča, najprije ću Bratislavu malo opisati.
Bratislava je jedini glavni grad u Europi (možda i u svijetu) koji graniči sa dvije države, Austrijom i Mađarskom. Dok su Bratislava i Beč dva najbliža glavna grada u Europi, udaljeni svega 60ak km. Do Bratislave se iz Beča lako dođe, autocesta vodi od Beča do Bratislave, puna vjetroelektrana.


nedjelja, 17. svibnja 2009.

Lokalni izbori '09.

Evo danas su bili lokalni izbori. Svi koji imaju pravo glasa su trebali izaći i glasati za onoga koga smatraju najboljim.
Ja skoro nisam glasovao. Malo poslije ću objasniti i zašto.

Ovi izbori su donijeli drugačiji način biranja. Bira se osoba a ne stranka, kako poslije ne bi bilo muljaže. Glasam za stranku CFGU koja obećava Chuck Norrisa za gradonačelnika, a ono kasnije za gradonačelnicu postave baba Maru, tu iz obližnjeg sela.
Donijeli su i uplitanje Crkve u izbore, ali to oni već duži niz godina rade pa to i nije ništa novo. Ništa me nebi čudilo da do nekih budućih izbora osvane Hrvatska Katolička Crkvena Stranka (HKCS). Već imam nekoliko parola za njih pa bi volio da me zaposle na izradi slogana. Zasad imam samo tri: 'Križem po antikrstima', 'Križem protiv kumova' i 'S križem smo jači'. Imali bi dobar program štednje. Kako u svakom mjestu ima barem jedna crkva, prodali bi svu imovinu (e sad ovisi da li su to lokalni, državni ili predsjednički izbori) i nastanili bi se u crkvi. Dvije muhe riješene jedim udarcem. Zaradiš, a uz to su oba posla na istom mijestu. Gatanje iz knjige na misi i vođenje mjesta i/ili države. Zatim bi mogli uvesti i prostore za nekatolike. Poput onih staklenih pušionica za pušače. Pa ti bajo moj nemoj biti katolik. Ili bi mogli nositi vrpcu oko ruke kao što su židovi nosili u Njemačkoj. Ali to bi se najprije morali konzultirati sa papom da li on tako nešto dopušta. A vjerojatno bi, ipak je papa iz Dojčlanda.

ponedjeljak, 20. travnja 2009.

Triput sam video kuću Maršala

Hehe, naslov sam izvukao iz stare Balaševićeve pjesme 'Tri put sam video Tita' , jer sam tri puta bio u Kumrovcu dosada.

Prvi dolazak u Kumrovec je bio davne neke 2002./2003. godine kad smo sa jedne rano poslijepodnevne kave iz Slavonskog Broda odlučili otići u Kumrovec 'eto onako'. Kad smo stigli tamo bilo je oko 22 sata pa nismo mogli ništa razgledati, ali smo eto zamolili dobrog gospodina čuvara eko/etno sela da nas pusti samo da se poslikišemo kraj Augustinčićevog remek djela, kipa Maršala, i njegove rodne kuće.

Drugi dolazak u Kumrovec je obilježen mojim traženjem PBZ bankomata/poslovnice da dignem novaca i promijenim ih u eure jer sam dan poslije te 2007. godine išao za Tunis. Zašto sam po Kumrovcu tražio bankomat? Pa bio sam s bivšom u njenoj vikendici u jednom malom pitoresknom selu 20ak km od Kumrovca gdje nema ni trgovine, a gdje još i neki bankomat i ostala čuda moderne tehnologije. Tada sam drugi puta vidio kuću Maršala.

Ne kažu bezveze stari ljudi 'treća sreća'. Vikend prije Uskrsa je bilo savršeno vrijeme za otisnut se iz Zabrega belog grada na jedan divni obilazak Zagorja koje je dobilo ime 'Tour de Zagorje 2009' :sretan:.
Mirnim zagorskim selima drug schokac i ja smo polako ali sigurno hitali prema Kumrovcu da napokon obiđemo eko/etno selo u Kumrovcu i da napokon vidimo kuću Maršala kako treba. BTW, isti drug je bio jedan od glavnih idejnih organizatora naše prve kumrovečke ekspedicije.
Po pristupačnoj cijeni od 20/10kn (ljudi/studenti :sretan:) ulazite u ograđeni dio sela gdje, naravno, razgledate, informirate se, slikišete i druge stvari koje su pogodne ili nepogodne, kako je kome drago.
Središnji dio sela predstavlja rodna kuća Maršala, prva zidana kuća u Kumrovcu. Osim njegove kuće, u još par okolnih kuća tematski su obrađeni poslovi s kojima su se ljudi bavili nekada, te život mladenaca i starijih ljudi.
Osim samog eko/etno sela, u blizini postoji još nekoliko spomenika koji su podignuti nakon Titove smrti, a koji odišu u duhu socijalizma.

petak, 3. travnja 2009.

Povijest Zagrebačkih naselja i ulica II

Prvi dio: Povijest Zagrebačkih naselja i ulica

Da nastavim o imenima Zagrebačkih dijelova, ovaj puta s južne strane Save. Nekada davno Sava je imala drugačiji tok pa su neka imena koje ću sad spominjati zapravo kvartovi danas sa sjeverne strane.

Prostor savske nizine južno od same Save danas nosi ime Turopolje. Nekada, u starim ispravama se pisalo o Zagrebačkom polju. Turopolje, kao naziv, ne potječe od riječi Tura (divljeg goveda na ovim prostorima), već od starohrvatske riječi za ovo područje koje su zvali Tur ili Hotur.

Čiče – nekada zvano Čičan ili Čečan. Bilo je srednjovjekovno središte Turopolja. U njemu su se kao lokalni plemići održali mnogi starohrvatski rodovi. Samo mjesto imalo je status trgovišta. Njegovi stanovnici uživali su slobodu u raspolaganju imovinom. U Čičanu je postojao utvrđeni kaštel, koji je nastradao u borbama za vrijeme kralja Andrije.

Črnkovec – vlasnici zemlje na mjestu Črnkovca su je prodali nekom Črnku, prema kojem je to selo dobilo naziv. Na zemljištu tog Črnka se nalazi danas i zagrebački aerodrom.

Jakuševac – Prekosavski kraj između Zapruđa, Svete Klare i Kosnice koji je bio u posjedu lokalnih plemića Jakuša, koji su se zvali i Jakuševački. Imanje se isprva zvalo Hurčin, a kasnije je preimenovano u Jakuševac.

Mlaka – sjevernije od Gorice se prostiralo imanje Mlaka na kojem su živjeli plemići „od Mlake“. Isprava iz 1326. godine spominje Nikolu i Jurja, sinove Nikole, zatim njihove nećake Bartola i Valentina, i svi su imali plemićki naslov „od Mlake“.

Petruševac – susjedno dobro kraj Jakuševca koje je dobilo ime po Petrušu, a koji je umro bez potomaka, pa je ban Nikola to imanje poklonio Petruševu službeniku Grguru, sinu Stepanovu.

utorak, 24. ožujka 2009.

Povijest Zagrebačkih naselja i ulica

Od kada živim u Zagrebu, a ima tome već evo 8 godina, s vremena na vrijeme sam se zapitao odakle pojedinom kvartu ili recimo ulici ime koje danas nosi. Od kad razmišljam o zagrebačkim naseljima, to pitanje sam si počeo postavljati i za ostale gradove. Zašto Siget u Zagrebu, zašto Musil u Puli, zašto Stanovi u Zadru? Zašto pobogu Mačkamama u Osijeku? Ajd čuo sam povijest tog imena. Ili zašto Mali Pariz u Slavonskom Brodu kad nema ni P od sličnosti sa Parizom.

Al ajde, pojavi se pitanje u glavi pa nestane isto tako kako je i došlo. Sve dok neki dan nisam naišao na neku raspravu na forumu o Zagrebačkim podzemnim i nadzemnim tajnama. Tamo je jedna cura napisala dvije knjige koje pišu o Zagrebačkoj povijesti i koje bi bilo dobro pročitati. Nađem signaturu i ISSN na web stranici zagrebačkih knjižnica i odem podignuti te knjige sa misli u glavi kako će to biti knjige u boji i da će imati puno slika pa ću ja i skenirati neke (nemam skener al nabavi se sve lako). Našao ja te knjige kad one u formatu kao čitanka za Hrvatski jezik u srednjim školama. Papir onako žućkasti (kažu neka istraživanja da je takav papir najbolji za oči zbog kontrasta – ajde, ja sam im povjerovao), prelistao na brzinu i skužim da slika ima za nabrojat na prste.

Čemer, jad, plač, ritanje i urlikanje po podu knjižnice kao kad djetetu mama ne želi kupiti igračku koju imaju svi njegovi prijatelji. Ajd, mislim si, došao sam u ustanovu koja čuva znanje i povijest ljudskog bića, glupo bi bilo izaći iz nje bez komada knjige koje prenosi to znanje nama smrtnicima. Uzmem ja te knjige, obavim formalno-pravnu proceduru davanja iskaznice zagrebačkih knjižnica i s knjigama se vratim u okrilje doma.

ponedjeljak, 16. ožujka 2009.

Raspad bivše države na Google način

Svi znamo da se davne '91-te godine počela raspadat Jugoslavija, odcijepljenjem Slovenije a zatim i Hrvatske.
Od tada su neovisnost proglasile i Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora - sve bivše repulike u SFRJ. Neovisnost je proglasilo i Kosovo koje je imalo status autonomne pokrajine unutar SFRJ.

E sad, kad postaneš nova i mlada država treba urediti granice. Kad se granice urede onda se one crtaju i u nove karte dotičnog područja i u razne zemljopise i atlase. Ponajprije u one svoje, domaće izrade, a onda ako te prizna većina država i u njihove zemljopise.
Pa onda i sveprisutni Google u svojima kartama objavi nove granice (bar nastoji).
U Google Earth-u (da, da, i u Google Maps) žutom bojom prikazuje one granice koje su dobro utvrđene, dok crvenom bojom označuje ostale vrste granica kao npr:
Maroko - Zapadna Sahara -> Maroko ne priznaje Zapadnu Saharu
Egipat - Sudan -> ne mogu se dogovoriti oko tog komada zemlje
Izrael - Sirija -> tampon zona Golanska visoravan
...
ili tek novo nastale države: Gaza, Zapadna obala ili Kosovo.

utorak, 3. ožujka 2009.

Bečka škola

Pjesma za ugođaj: Azra – Suzy F. (kada vidim Beč)

Ima par mjeseci kako mi se sestra prijavila za razmjenu studenata po nekakvom europskom programu u koji je uključena i Hrvatska. Mjesto – Beč. Fakultet – Ekonomski. Iako studira financijsku matematiku kod nas u Zagrebu na PMF-MO, taj dio je smješten u Beču na Ekonomiji. Ah dobro.
Da ne bude sve lijepo, pobrinula se naša birokracija. Uključili smo se u projekt razmjene studenata, ali samo eksperimentalno. Prijaviš se na svom fakultetu, prođeš fakultetsku pa sveučilišnu komisiju i ako si zadovoljio onda se možeš razmjenjivati. Dobiješ novce od države i od grada a ostalo sve sam sređuj.

Za odabir predmeta koje će slušati joj je trebalo dobrih mjesec dana. Za svaki predmet koji je gledala morala se konzultirati sa birokracijom na PMF-MO hoće li joj prihvatiti i bodovati taj predmet po ECTS sistemu.

Tko je vidio da fakultet iz Hrvatske, zemlje čiji se jezik prakticira od Sjevernog do Sredozemnog mora, od Atlantskog oceana do Crnog mora, prihvaća ECTS bodove zemlje koja nema ni more. Pih. Dovoljno je što prihvaćamo horde uspaljenih Austrijanaca svako ljeto na našem predivnom i najljepšem moru na svijetu – ne moramo sad i njihove bodove prihvaćati.